Zbirka Perinić

Donacija

Ljeposlav Perinić darovao je Zbirku Gradu Zagrebu 12. prosinca 1992. godine.

Izvršno vijeće Skupštine Grada Zagreba Zaključkom od 14. prosinca 1992. godine 1, donaciju Zbirke lutaka Gradu Zagrebu “...ocjenjuje hvalevrijednom gestom“ te “...predlaže da zbirka kao vrijedan dokument o tradicionalnoj odjeći mnogih naroda svijeta, bude dalje čuvana i prezentirana u Etnografskom muzeju u Zagrebu.“

Premda je u postupku davanja mišljenja o prijedlogu prihvaćanja donacije Gradu Zagrebu istaknuto da „...Zbirka ne zadovoljava kriterije autentične i originalne etnografske građe kulturno-povijesne vrijednosti...“, ipak je Zbirka Perinić vrednovana i prihvaćena kao „kulturološki kuriozitet“ sakupljan tijekom četiri desetljeća.

Darovnim ugovorom 2, između ostaloga, određuje se da „...Zbirka u muzejskoj ustanovi gdje će biti predana na upravljanje, bude trajno čuvana, održavana i obrađivana sukladno Zakonu o muzejskoj djelatnosti, a prigodom izlaganja i prezentiranja javnosti vođena i označena kao Zbirka Perinić.“



1. Zaključak, Izvršno vijeće Skupštine Grada Zagreba, Klasa: 021-05/92-01/13, Urbroj: 251-01-03/1-92-2, Zagreb, 14. 12. 1992.
2. Darovni ugovor, Klasa: 012-13/92-01/130,Urbroj: 251-06-02-92-15, sklopljen između Izvršnoga vijeća Skupštine Grada Zagreba, darovatelja Ljeposlava Perinića i poduzeća „Texhol“ iz Zagreba, Zagreb, 21. 12. 1992.

Stručni popis i procjena zbirke

U daljnjem postupku prihvaćanja donacije uslijedio je uvid u zbirku, izrađen je stručni popis zbirke te procjena njezine autentičnosti i vrijednosti. Na zahtjev Gradskog zavoda za zaštitu i obnovu spomenika kulture i prirode Grad Zagreb 3, Ivanka Ivkanec 4, muzejska savjetnica Etnografskog muzeja, popisala je lutke izlagane 1991. godine u Muzeju te pronašla kriterije vrednovanja svrstavši lutke u pet kategorija. U valorizaciji Zbirke istaknuta je cjelovitost njezina sadržaja (lutke i popratna pisma), a bitan kriterij vrednovanja Zbirke kao cjeline bio je širi kulturološki kontekst koji uključuje društveni, odnosno politički status darovatelja.

U razdoblju od 1959. do 1990. godine Zbirka Perinić broji 227 lutaka 5. Od 1991. godine i trajnog smještaja u fundus Etnografskog muzeja Zbirka se popunjavala darovanim lutkama ne samo političkih dužnosnika nego i „običnih“ građana i umjetnika iz Hrvatske i inozemstva. Veću skupinu (47 lutaka) čini donacija gospođe Carmen Gómez iz Madrida, koja je posredstvom Republike Hrvatske u Španjolskoj stigla u Muzej 1996. godine. Takve donacije otvorile su problematiku sakupljačke politike Zbirke u cjelini - na jednoj strani stoji društveni i politički status državnih ili institucionalnih uglednika pozvanih molbom, a na drugoj samoinicijativa tzv. anonimnih darovatelja ili umjetnika (Ivkanec 2006: 194). Posljednja akvizicija zabilježena je 2001. godine. Zbirka je danas zatvorena cjelina i broji 350 lutaka. U dokumentaciji Zbirke su uz korespondenciju (338 pisama) i "stolne" državne zastavice (54), novinski članci i podatci o izlaganju Zbirke.

Slijedeći primjer svoga oca, Zdravka Teresa Perinić de Bellofatto nastavila je u Argentini 2004. godine sakupljati lutke davši svojoj zbirci ime: „Zbirka lutaka Perinić – XXI. stoljeće“.


3. Dopis, Gradski sekretarijat za obrazovanje, kulturu i znanost, Klasa: 612-13/92-01/130, Urbroj: 251-06-02-2, Zagreb, 14. 4. 1992.
4. Ivanka Ivkanec, muzejska savjetnica i voditeljica Zbirke Perinić do odlaska u mirovinu u lipnju 2013. godine.
5. Dopis, Gradski zavod za zaštitu i obnovu spomenika kulture i prirode, Klasa: 612-08/92-01/44, Urbroj: 251-16-92-04, Zagreb, 28. 9. 1992.