menu
Naslovnica Zbirka Ljeposlav Perinić Donacija Izložbe Literatura

Zbirka Perinić

Ljeposlav Perinić

Ljeposlav Perinić rođen je 18. svibnja 1922. godine u Splitu. Zbog očeva posla (savjetnik Ravnateljstva pošta) obitelj se 1928. godine seli u Zagreb, gdje je Ljeposlav proveo djetinjstvo i maturirao u II. klasičnoj gimnaziji. Do studentskih dana aktivno je radio u Križarskoj organizaciji uređujući njezino glasilo Nedjelja. Studij prava na zagrebačkom sveučilištu započeo je 1940. godine, a dvije godine poslije zaposlio se kao urednik u govornom odsjeku Državnog zavoda za krugovalnu službu Hrvatski krugoval (Radio Zagreb).

Ratne godine proveo je u Rimu (Hrvatski radio Rakovica), zatim u Beču (Radio Slobodna Hrvatska) uređujući emisije posvećene iseljenim Hrvatima u Sjevernoj i Južnoj Americi. Po završetku Drugoga svjetskog rata i sam biva osuđen na iseljeničku sudbinu. U austrijskom izbjegličkom logoru Asten vjenčao se s Marijom Bebom Prpić s kojom je krajem 1947. godine emigrirao u Argentinu. U Buenos Airesu rodile su im se tri kćeri Vesna Isabel, Zdravka Teresa i Dubravka Miriam. Uz naporan svakodnevni rad, čak i na poslovima zidarskog pomoćnika, Perinićeva se mlada obitelj nastanila u Don Torcuatu.

Politički se emigrant tijekom četrdeset i sedam godina izbivanja iz domovine istaknuo neumornim zalaganjem u Hrvatskoj iseljeničkoj zajednici, uređujući hrvatske listove Hrvatska, Hrvatski narod i Vijesti Hrvatske pučke knjižnice. Bio je dugogodišnji član Hrvatskog narodnog vijeća, tajnik Hrvatsko-argentinskog kulturnog kluba te tajnik uredništva Studia Croatica, hrvatskog časopisa za književnost, kulturu, povijest i politiku na španjolskom jeziku, čiji je izdavač Hrvatsko-latinskoamerički kulturni institut.

Od 1962. godine Ljeposlav Perinić posvećen je osobitom kolekcionarstvu – skupljanju lutaka u narodnim nošnjama iz cijeloga svijeta, zbog kojeg je prozvan kraljem lutaka.

U članstvo internacionalnog Kluba lavova u Don Torcuatu primljen je 1967. godine, a 1969. kandidiran je za Nagradu Jawaharlal Nehru, koju indijska vlada u čast svojega pokojnog predsjednika dodjeljuje osobama koje promiču međunarodno prijateljstvo. Umirovljen je 1982. kao bankarski činovnik. Preminuo je u ožujku 2005. godine u Argentini.

Ljeposlav Perinić kralj lutaka

Ideja i formiranje Zbirke lutaka

Ljeposlav Perinić često je isticao dječju uspomenu iz 1928. godine koja je, kako je i sam posvjedočio u brojnim novinskim intervjuima, bitno utjecala na oblikovanje njegova svjetonazora: „Još danas se sjećam dana kada me je otac poveo na Radićev sprovod, jer sam tom prilikom vidio hrvatske seljake i seljakinje iz svih hrvatskih pokrajina, obučene u prekrasne narodne nošnje. Šarolikost boja, vezivo, ukrasi, kićenost i motivi tih narodnih nošnji, te dostojanstvo, kršnost i ljepota hrvatskih djevojaka i mladića, muževa i žena, zauvijek su ušli u moju dječju dušu.“ Sliku i doživljaj cjelovite Hrvatske koju je ponio u svoj iseljenički život pokušao je prenijeti vlastitim kćerima čije je zanimanje za bogatstvo i raznolikost tradicijskog odijevanja bilo potaknuto posebnim darom njihove bake iz 1959. godine – lutkom u posavskoj nošnji. Tako je znatiželja djevojčica oblikovala zamisao o zbirci lutaka u „narodnim nošnjama iz cijeloga svijeta“ te pokrenula zanimljiv slijed događaja. Originalnost ideje sastojala se u želji da se lutke ne kupuju, već zamole na dar i to ništa manje nego od poznatih svjetskih državnika i uglednika.

Prva lutka stigla je 1962. godine, a poslala ju je tadašnja prva dama Meksika Eva Sámano de López Mateos. Zatim je slijedila mala njemačka lutka, dar kancelara Konrada Adenauera. Ohrabren početnim uspjehom, nastavio je neumorno slati molbe na sve strane svijeta. Više od tri desetljeća (od 1962. do 1991.) na argentinsku adresu Ljeposlava Perinića Casilla de Correo 1744, Buenos Aires stizale su pošiljke s popratnim pismima. Svjetsko društvo lutaka „popunjavali“ su pokloni poznatih i manje poznatih državnika, kao i onih zvučnih povijesnih imena poput Francisca Franka, Mao Zedonga, Chiang Kai-sheka, Indire Gandhi ili Gamal Abdel Nassera.

Ubrzo je očeva prvobitna želja da udovolji znatiželji svoje djece prerasla u nešto više. Poželjevši javno predstaviti svoju sve bogatiju kolekciju, poslužio se jednom plemenitom idejom koja se nametnula iz sakupljenog šarolikog lutkarskog svijeta. To je ideja o ostvarenju jedinstva u etničkoj i kulturnoj raznolikosti svijeta, koja idealno počiva na zajedništvu, prihvaćanju i razumijevanju. Vjerodostojnost tih načela prepoznata je i kod darovatelja i kod publike. U toj interpretaciji lutke Ljeposlava Perinića postaju lutke mira, poklisarke, vjesnici sloge i minijaturni Ujedinjeni narodi.

U argentinskom gradu Don Torcuatu 1965. godine po prvi put je priređena izložba Perinićeve kolekcije. Velik uspjeh izložbe iskazao se u novčanom prihodu dovoljnom da se podigne cijeli prvi kat jedne gradske osnovne škole, na čijoj je spomen-ploči zabilježeno (u prijevodu):

"Zbirka Perinić
Prva svjetska izložba lutaka u narodnim nošnjama primljenih na dar od državnih poglavara 79 nacija.
9. listopada 1965."

Od tada pa sve do povratka u domovinu 1990. godine, zbirka je izlagana na 50-ak izložaba (uvijek u dobrotvorne svrhe) u gradovima Argentine, Urugvaja, Kalifornije i Kanade. Na svjetskoj izložbi Expo 67 u Montrealu lutke je izložio u zasebnom malom paviljonu, neslužbeno proglašenom hrvatskim paviljonom. 1

Ovo jedinstveno kolekcionarstvo pratilo je veliko zanimanje novinara i televizijskih postaja na kojima je Perinić često gostovao. O izložbama su izvještavale svjetske novinske agencije, o lutkama su pisale i mnogobrojne hrvatske iseljeničke novine u Europi, Južnoj i Sjevernoj Americi, u Kanadi i Australiji. Na taj je način Ljeposlav Perinić postao poznat kao Rey de las munecas / Kralj lutaka (titula promovirana u članku novinara Emilia Gutierreza De Alve u meksičkom listu El Fronterizo 1979. godine) i munecologo / lutkolog (riječ iskovana u reportaži poznate argentinske revije 7 Días povodom izložbe u Buenos Airesu 1970. godine). Službeni list Ujedinjenih naroda posvetio je njegovim lutkama članak pod naslovom United Nations in the Dolls / Ujedinjeni narodi u lutkama (Information UNESCO, br. 540, prosinac 1968.), a Periniću je dodijeljena još jedna titula – ambasador mira i dobre volje.

Prvu izložbu u Hrvatskoj (ujedno i prvu europsku) Poklisarke, Lutke svijeta – Zbirka Perinić, osnivač je dočekao u Etnografskom muzeju u Zagrebu 1991. godine. 2 Tom je prigodom odlučio: ... kao donator, u ime moje tri kćeri i mene, želim našu zbirku lutaka ostaviti mom hrvatskom narodu, mojoj domovini Hrvatskoj i gradu Zagrebu...


1. Iz izlaganja Ljeposlava Perinića Kada bi lutke govorile (dostupno na http://www.croatianhistory.net/etf/lutke.html)
2. Početkom 90-ih u vrlo slušanoj emisiji Radio Sljemena "Zagrebački naj, naj" urednica i novinarka Anamarija Šnajdar pokrenula je akciju dolaska lutaka u Zagreb.

Copyright © 2014. Etnografski muzej, Zagreb. Sva prava pridržana.
logo
English Español
impressum